Prije nepune dvije godine, vozio sam se skejtom... Nedje po gradu... Razvalio se kao pichka, i tad sam pozheljeo da nikad vishe ne stanem na tu prokletu dasku, sa usrana mala 4 tochka. :) I, juche... Lijepo mi stigne skejt... Poslao mi ga brat... To je jedina stvar u poslednje 4 godine shto mi je poslao, a da sam mu trazhio to..... Koshtao je oko 6000 dinara... Oko 80 eura, je li? Nov... Rave/urban reptile...
I prva reakcija je bila... "Wooooooooow..... Ali ja se bojim da stanem na njega." Danas, vratim se iz shkole... Zovnem ortaka... "Brate, ajde da probam ovaj skejt..."... Krenem ka mjestu dje smo se dogovorili nacji, ali skejt u rukama... Ne pomishljam da ga stavim na zemlju... Inache, sve cheti zavrshicje u vis, a ja u hitnu... :) I tako... Gledam ja onaj skejt, on gleda mene... I ja stanem na njega... Nije to prvi put da sam stao na njega od kad sam ga dobio... Skakao sam po njemu u sobi... Ali samo se okretao i tripovao da vozim... I tako, stanem ja... I malo po malo... Krecjem... Krecjem... I eto... Nema straha... Opet sam radio sve one iste stvari kao i prije dvije godine... Iako sam tad imao punih 14... Jebo te... Kako vrijeme leti... :) Ponosan sam ljudiiiiiiii!!! :D

Inache, da napomenem da nema drugih ljudi u baru da voze skejt, i da sam ja jedina budala koja staje na to chudo... Stvarno je ta stvar chudo... Nikad nisam imao vishe adrenalina u orgainzmu, iako sam probao svashta... Ali skejt mi je stvarno neshto posebno... :)