Ona je imala neki svoj svijet - bila je kraljica u Zabranjenom gradu koji je bio opasan ledenim zidinama . Straža oko zidina bila je kreirana od velike doze arogancije sa primjesama zlobe i podsmijeha .

Da li je stvarno tako zla i hladna ?
Da li je to samo njena maska ?

Ova kao i mnoga druga pitanja tjerali su ga da pronađe tu misterioznu ženu . Rekli su mu da je potraži u Zabranjenom gradu . Ne poznavajući put do njega mladić je lutao pogrešnim putevima i stazama ali uvijek bi nailazio na zid .

želeći da se zabavi kraljica je poslala svoju vjernu slugu "Zavodljivost " da pokaže mladiću put do Zabranjenog grada . Na ulazu ga je dočekala sluga "Ironija" i naredila mu da se naseli u predgrađu zvanom "Čekanje" , tu su živjeli svi oni kojima se kraljica rado igrala u satima neizmjerne dosade . tamo je mladić slušao priče o njenoj bahatosti i nestalnosti . Govorili su da je ne drži mjesto i da joj sve brzo dosadi .

Svaka riječ pa i ona najgora izgovorena o njoj pomogla mu je da sklopi mozaik žene koja ga je zaintrigirala , fascinirala pa i na momente razočarala .

Zahvaljujući svojoj upornosti i pameti mladić je uspio od sluge "Zavodljivosti" da dobije ključeve od najčuvanijeg dijela Zabranjenog grada - Centralne palače .

Maskirajući se uspio je da prođe sve straže i uđe u centralnu palču koja je na njegovo veliko iznenađenje bila pusta . Tek poneki trag odavao je dojam da tu neko živi i postoji . U najudaljenijoj odaji pronašao je djevojčicu . Iako je imala tijelo žene oči i osmijeh su je odavali .

Nije mu dugo trebalo da shvati da se nalazi pred kraljicom . Graciozno mu je prišla i pružila ruku . Kao i svaki dobro odgojen gospodin prihvatio je tu malu ruku nježnu poput najljepše svile .

Držali su se tako za ruke jako dugo , on je očekivao velike riječi , pohvale i izlive emocija ali ništa .

Ona je samo ćutala . Njena ćutnja je u njemu izazivala nemire , postala mu je najveći neprijatelj . Često su mu navirale sumnje u kraljičinu iskrenost i kako su možda sve one priče istinite , MOŽDA JE ON SAMO JOŠ JEDAN NJEN HIR ! Jedna kap u moru , jedna nota u pjesmi, zrno pijeska u pustinji. . .

Užasavao se te pomisli .

Nije shvatao da su za nju riječi isto što i pisanje po vodi , kao pahulja koja padne na užareno tlo Sahare .

Ne postoje riječi koje bi opisale sve njene želje i emocije . Ona želi djelima pokazati da je završila svoju ljubavnu Odiseju i da je konačno pronašla put za svoju Itaku .