|
|
|
|
Submitted by StepInto on 14. September 2007 - 10:33.
Cudno je to, u tolikom beskraju vremena, kako su mali trenuci ti koji mijenjaju sve... Kao ovog casa: 1 new message... Glupih 100 i kusur znakova jednog SMS-a vec su mi i ranije znali promijeniti stanje svijesti, pa i cijeli zivot, iz korijena. Strasan je taj sitni trenutak kada se promjena desava, a takoga je tesko naslutiti. Momenat, stotinka u vremenu, dok citas slova na displayu i shvatas da od tog trena vise nista nece biti isto. Kuca ti se srusila kao kula od karata i kreces na put. Istovremeno se javlja snazan otpor i samrtni bol. Izgubis i dah i tlo pod nogama, ocajnicki se hvatajuci za taj trenutak koji ti upravo izmice – vrijeme kada je sve jos bilo kao prije, vrijeme kada je sve bilo ok. Morali bi biti svjesni kada srljamo u naredni trenutak, kada mijenjamo vlastiti zivot (neki bi rekli i univerzum) nepovratno? Jednostavan primjer: posaljes glupi smajli na MSN, prekines tisinu, i dan krene potpuno novim tokom - otkrijes ljude u potpuno novom svjetlu a tezi si za milion tajni. Trenuci promjene cesto dolaze - na vrata. Kao onda kada se on pojavio na vratima i dobio glavnu ulogu u mom filmu za narednih 6 godina... Pa onda kada se neko sasvim drugaciji pojavio na jednim drugim vratima, uhvatio me nespremnu i razoruzanu... Upalis TV i svijet se promijenio – odjednom niko i nigdje vise nije siguran. Pitam se koliko je telefonskih poziva uslo u istoriju? Saznas dijagnozu, zadesis se na krivom mjestu u krivom trenutku, produzis jedan blok dalje... milion primjera kako zatvaras jedna i otvaras druga vrata, jedno zavrsis drugo pocnes. Bas taj trenutak neuhvatljivi trenutak izmedju je fascinantan, izmedju kraja jednog i pocetka drugog, vakuum tih milisekundi nekad je gotovo opipljiv... Nekad smo same promjene nesvjesni. Odjednom se upitas kako si dospio tu gdje jesi, vratis film unazad i pronadjes jedan presudni momenat, naoko bezazlen, recimo jedan poziv na kafu, jako davno, i nakon njega niz desavanja koji se te doveli tu gdje jesi, shvatis da si poput zmije upravo odbacio staru kozu i da je nova vec neko vrijeme spremna... Cini mi se da se svaka promjena desava u jednom kratkom momentu, a prilagodavanje traje duze. Ostak vremena nista se ne desava. |
||
|
|
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| psylady 14. September 2007 - 17:31 | ``Izgubis i dah i tlo pod |
``Izgubis i dah i tlo pod nogama, ocajnicki se hvatajuci za taj trenutak koji ti upravo izmice – vrijeme kada je sve jos bilo kao prije, vrijeme kada je sve bilo ok.``
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| bluecoolcat 17. September 2007 - 10:27 | ma koliko da su sokantni ti momenti |
neminovne promene su pozitivne!
...i beznacajne sitnice imaju svoje neocekivane trenutke