|
|
|
|
Submitted by amnesiak on 22. April 2008 - 9:13.
Pozdravljam... Još uvijek nerazbuđen, odlučih da pokrenem novi blog. Zanima me koliki uticaj muzika ima na vaš život? Zanima me koliko često slušate istu? Da li ste se uopšte ikad zapitali kakav život bi bio bez nje... Za mene je muzika skoro pa sve. Mislim da ne bih mogao funkcionisati normalno da je nema. Prva stvar koju uradim ujutro je puštanje nekog omiljenog banda. Slušam je stalno... kad učim, igram se, jedem, pijem kafu... Mislim da me nekako čini boljim i emocionalnijim čovjekom te da neka od mojih mjerila vrijednosti su izravni produkt muzike i izvođača koje slušam. Tip muzike koju slušam utiče na moje raspoloženje. Prije nekih 6-7g sjećam se da sam neprekidno mjesec dana slušap The Final Cut od Pink Floyd-a. Čak sam prevodio riječ po riječ svaku pjesmu s tog albuma. Nikad neću zaboraviti depresivno stanje u kojem sam bio. Imao sam svoj wall i niko nije mogao da uđe inside... Eto, pored ostalog želim da podjelim s vama lyric jedne pjesme s tog albuma... The Final Cut Through the fish-eyed lens of tear stained eyes And if i show you my dark side -obavezno poslušajte ... jedna od najdepresivnijih pjesama koju sam ikad čuo. -šaljite i vi svoje textove. pozdrav svima. |
||
|
|
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| markomarko 22. April 2008 - 11:35 | mozda je ovde sada prikladno |
stvar je sam vrh od svih vrhaestih vrhova (ili mi bar tako deluje)
ps. postajem ekv sa ovim copy/pastovanjem sa yt... sorry svima (:
music = life (vidi na mom profilu)
lepa stvar je, sto za svaku moju emociju postoji neka pesma...
sinoc, u sred ovoga (kretenasto mi nedostaje novi sad, a sa druge strane i melbu) ova pesmica je ucinila svoje...
Simona
You're getting older
Your journey's been
Etched on your skin
Simona
Wish I had known that
What seemed so strong
Has been and gone
I would call you up every Saturday night
And we both stayed out 'til the morning light
And we sang, "Here we go again"
And though time goes by
I will always be
In a club with you
In 1973
Singing "Here we go again"
Simona
Wish I was sober
So I could see clearly now
The rain has gone
Simona
I guess it's over
My memory plays our tune
The same old song
I would call you up every Saturday night
And we both stayed out 'til the morning light
And we sang, "Here we go again"
And though time goes by
I will always be
In a club with you
In 1973
Singing "Here we go again"
I would call you up every Saturday night
And we both stayed out 'til the morning light
And we sang, "Here we go again"
And though time goes by
I will always be
In a club with you
In 1973
Singing "Here we go again"
I would call you up every Saturday night
And we both stayed out 'til the morning light
And we sang, "Here we go again"
And though time goes by
I will always be
In a club with you
In 1973
Singing "Here we go again"
And though time goes by
I will always be
In a club with you
In 1973
|
login or register to post comments | prijavi | |
| Gricka Vjestica 22. April 2008 - 12:03 | ajooooo!!!! james :) |
Carry you home je divna non stop je slusam,Jamesa inace obozavam. non stop nesto slusam,nije bitno ako ne znam pesmu,vazno da nisu narodnjaci ili nesto 'a la Grand'. ujutro kad se probudim i pocnem da pevusim obavezno sedim u krevetu i pustim tu pesmu makar zakasnila u skolu(sto se nazalost cesto desava
) ali ne izlazim dok je ne odslusam. ili pustim radio,ili nesto na compu ili MTV. kad zaboravim player,osecam se k'o bez ruke i prezivljavam ranorazne traume jer cujem sve i svasta... :D
glazba, uvijek i svuda...
a kad smo kod depresije, dobri stari Smithsi... There is a light and it never goes out...
"Take me out tonight
Where there's music and there's people
And they're young and alive
Driving in your car
I never never want to go home
Because I haven't got one
Anymore
Take me out tonight
Because I wan't to see people and I
Want to see life
Driving in your car
Oh, please don't drop me home
Because it's not my home, it's their
Home, and Im welcome no more
And if a double-decker bus
Crashes into us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten-ton truck
Kills the both of us
To die by your side
Well, the pleasure - the privilege is mine
Take me out tonight
Take me anywhere, I don't care
I don't care, I don't care
And in the darkened underpass
I thought oh god, my chance has come at last
(but then a strange fear gripped me and i
Just couldn't ask)
Take me out tonight
Oh, take me anywhere, I don't care
I don't care, I don't care
Driving in your car
I never never want to go home
Because I haven't got one, da ...
Oh, I haven't got one
And if a double-decker bus
Crashes into us
To die by your side
Is such a heavenly way to die
And if a ten-ton truck
Kills the both of us
To die by your side
Well, the pleasure - the privilege is mine"
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| Nikolar91 22. April 2008 - 17:20 | muzika, deo mene |
Ne mogu da zamislim zivot bez muzike. Bilo bi totalno glupo. Kad naidjem na jednu pesmu nekog benda da mi se svidi, pocinjem da trazim celu diskografiju na torrentu, i kada se downloaduje pocnem da slusam od prvog albuma pa nadalje ali uvek slusam redom pesme sa albuma. Volim da vidim kako je se bend razvijao i gde su stigli, takodje pocnem da trazim i biografije clanova benda. I da ako mi se taj bend svidi pocecu da ga slusam do besvesti, slusacu ga mesec dana, samo taj bend i zesce cu se loziti na njega. Posle ce mi malo dojaditi i poccu da trazim nesto drugo. Ali ako mi se stvarno taj bend svidja necu zaboraviti na njega i slusacu ga povremeno.
Naravno ono sto slusam zavisi od raspolezenja. Vidim da pricate o depresiji, za to mi je idealan Type O Negative, ko ga slusa svati ce.

|
login or register to post comments | prijavi | |
| Gricka Vjestica 22. April 2008 - 17:46 | kakav trip |
to s biografijama. meni to smor,znam ponesto tu i tamo ali bendovi ili muzicari koje slusam su mi vazni zbog muzike i emocija koje u nju unose,nije mi biografija nesto bitna...
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| amnesiak 25. April 2008 - 9:02 | Dobar je typo 0 negative... |
mogu se uvijek slušati. Eh baš si mi zadao jednu zanimljivu misao. Mislim da muzički sazrijevamo odrastanjem, ali ipak postoje neki bandovi koje možeš uvijek slušati. Npr, Pink Floyd, Sepultura, Typo 0 Negative... Jednostavno, univerzalna muzika nema premca!
P.S. Prije nekoliko večeri čuo sam jednu zanimljivu misao od gazdarice kafica u koji izlazim. Raspravljalo se o muzici i ona je rekla nešto pravo zanimljivo:"Što djeca još uvijek u školi uče Mozarta, Bacha, Lizta i druge ... umejsto npr. da uče Floyde, Alice i Chains, Rolling STonse ... itd. Mislim da je djelimično upravu te da bi stvarno trebalo ukinuti neke od silnih klasičara i na njihovo mjesto staviti neku "modernu" grupu.
|
|
login or register to post comments | prijavi | |
| poison_ivy 28. April 2008 - 18:17 | j bih u skole uvela da se uci |
Betoven, Mocart, Bah, Verdi, ... (kao velikani)
Pink Floyd, Deep Purple, Status Quo, Dire Straits, Beatles, KRALJA, Beatles-e, Claptona, Whitesnake, Guns-e, Zeppelin... (kao obavezna lektira)
mislim da djecu previše smaraju s klasičnom muzikom. Ne kažem da je treba u potpunosti ukinuti, ali trebalo bi je barem svesti na minimum i učiti i moderne muzičke pravce. Šta fali recimo djeci da slušaju Tool, Floyde, Ministry a ne da od malih nogu počnu da slušaju Seku Aleksić i ostale grand zvijezde. Klasika je ok al brate ko želi malo više nje nek upiše muzičku školu!
amnesiak ima istine u tome sto pricas ali opet zamisli odgovore roditelja na tvoju sugestiju.
klasicna muzika je neutralna,jako mali broj ljudi kada dodje kuci i ukljuci komp pusti klasicnu muziku, to je muzika savrsenstva i svi je smatraju obaveznim opstem obrazovanjem.
Milsim da treba da prodje jos dosta vremena kada ce Pink Floyd, Deep Purple, Status Quo, Dire Straits, Beatles, KRALJA, Beatles-e, Claptona, Whitesnake, Guns-e, Zeppelin svrstati u klasiku i svi biti ravnodusni na na njihovu pojavu.
i kada hodam, ucim, pisem nesto, jedem, spavam... uvek... ako fizicki ne postoji, ima je u mojoj glavi...
kad smo vec kod pink floyda -
Beyond the horizon of the place we lived when we were young
In a world of magnets and miracles
Our troughts strayed constandly and without boundary
The ringing of the division bell had begin
Along the long road and on down the causeway
Do they still meet there by the cut
There was a ragged band that followed in our footsteps
Running before time took our dreams away
Leaving the myriad small creatures trying to tie us to the ground
To a life consumed by slow decay
The grass was greener
The light was brighter
With friends surrounded
The night of wonder
Looking beyond the embers of bridges glowing behind us
To a glimpse of how green it was on the other side
Steps taken forwards but sleepwalking back again
Dragged by the force of some inner tide
At a higher altitude with flag unfuried
We reached the dizzy heights of that dreamed of world
Eneumbered forever by desire and ambition
Theres a hunger still unsatisfied
Our weary eyes still stray to the horizon
Though down this road weve been so many time
The grass was greener
The light was brighter
The taste was sweeter
The nights of wonder
With friends surrounded
The dawn mist glowing
The water flowing
The endless river