Odškrinuta vrata, sladak miris lipa... A na stolu osta rukavica, šiba.
Lampe krug se žuti. Šumorenje čujem. Kud te vuku puti? Ja to ne razumijem...
Radosno i jasno sutra bit će jutro. Življenje prekrasno, srce, budi mudro
Davno ne znaš za san. Biješ tiše, gluše... Da znaš, čitala sam, besmrtne su duše.
Ana Ahmatova, iz cuklusa 'Vecer'
Kršila pod tamnim velom ruke... "Zašto si danas ublijedjela?" - Zato što sam njemu gorke muke sve do pijanstva nalijevala.
Zar ne pamtim? Pođe posrćući, usta mu se grče sve mučnije... Ja potrčah, priručja ne tičući, i trčala sam za njim do kapije.
Gušeći se, vrisnula sam: "Šala sve je. Odeš li, u smrt me goniš". Osmjehnu se spokojan i žalan i reče mi: "S propuha se skloni".
Ana Ahmatova (opet 'Vecer')
Kršila pod tamnim velom ruke...
"Zašto si danas ublijedjela?"
- Zato što sam njemu gorke muke
sve do pijanstva nalijevala.
Zar ne pamtim? Pođe posrćući,
usta mu se grče sve mučnije...
Ja potrčah, priručja ne tičući,
i trčala sam za njim do kapije.
Gušeći se, vrisnula sam: "Šala
sve je. Odeš li, u smrt me goniš".
Osmjehnu se spokojan i žalan
i reče mi: "S propuha se skloni".
Ana Ahmatova (opet 'Vecer')