Markan

Normal 0 false false false EN-GB X-NONE X-NONE MicrosoftInternetExplorer4

Normal 0 false false false EN-GB X-NONE X-NONE

- Došla sam da Vas ubijem! – očekivao je stanodavca i već smišljao priču kako da opravda 1-mjesečno kašnjene, ali otvorivši vrata , pljusnu ga sjaj rasne crnke, krupnih očiju i sočnih usana što mu ponoviše, hladno i mehanički  - Došla sam da Vas ubijem.

Moj druže...Niče je rekao da mu rođak ostaje onaj koji se traži! To stoji, samo ima ta neka veza među nama, u koju ne sumnjamo ni ti , a bogami ni ja. Tu vezu tiho i krišom čuvamo, da se ne upletu njeni dugi prsti. Zbog te veze, ispričaću ti jednu priču, ne, radije podijeliću zapažanje sa tobom, koje ćeš samo ti moći pravedno protumačiti. Proslijedi ga slobodno i nesputano dalje, jer moje viđenje je i tvoje. A sve zarad te veze. Muško ustrojstvo.

-Daj mi neku gumicu!

 - Kakvu gumicu tražiš?

-Neku dobru, da izbrišem prošlu noć.

 -Potražiću u dječijoj ladici...

 Eh ta žena. Jača i bolja od njega , ustade zanjihavši sočnim butkama i otplovi do dječije sobe da potraži parče gume. On je sjedio u uglu i pokušavao da puši. Noć iza njega je bila bolna i sad se javlja u kratkim rezovima. Mračnim scenama sa iskrivljenim licima i nejasnim riječima. Povraća mu se. Što nije ostao u krevetu, čemu napuštati njenu udobnu postelju i sočnu sisu? Napolju je snjeg okopnio i parče sunceta se okuraži iznad unutrašnjeg dvorišta njihovog stambenog naselja.

- Lijepo vrijeme napolju! Nisam našla gumicu , hoćeš čašu vode?

- Imaš kafetina ili tako nešto?

3 je ujutru. Često zadnjih dana navučem sebi vina i cigara i pijem iščekujući zoru. Noć. Šteta je prespavati. Dan? Gubljenje vremena. Sjedim i opijam se. Nema ništa bolje. Samo ti mrak daje osjećaj samoće, samo si u noći odvojen i dovoljno sam, da se pustiš i uživaš u ljepoti svoje pojave. A to ne ide bez cuge, ali može bez ogledala i baterijske lampe. Samo u mraku tvoje oči sjaje. Idem po sobi svog podrumčeta, prolupavam, odem do jednog ćoška pa se vratim, malo pričam sam sobom, malo slušam ziku i tako to...

Hodajući, smeten i zbunjen , ulicama naletih na šal. Ležao je na prljavom asfaltu, presavijen i već pomalo sakriven od nameta bjelog ćebeta , sporih pahulja. Lijep zeleni , sa mali sjajnim tačkicama, pamučni šal. Najvjerovatnije ga je neko izgubio u žurbi i sad prevrće cjelu gajbu, tražeći ga - mislih o njemu, milujući nježni materijal vrhovima prstiju. -Slučajno je izgubljen ili ga je neka isfrustrirana ženska bacila, sa jedom i očajanjem, lupivši sa njim od pod, u znak protesta,na ne trebovanje muških poklona, ili je samo odšetao od svoje vlasnice, tužan i ozlojađen na neljubljeni vrat, tražeći bolje utočište. -Eh, te žene , u huji su spremne na sve. Napustiti sve, muškarce, život i djecu,to ću i da izdržim, ali im ne praštam šalove.

Šapću mi da si kurva

I da želiš samo odzada

Ma ko si ti?

Tražim cigaretu da pripalim

I eto te

Sa osmijehom boginje

Pokretom prinčipese

Nosiš vatru bedara

Zvuk prvih linija

Počinjem da te volim

Opet bunda i ja. Toplo milo krzno, što me greje, dok napolju udara hladnoća januara. Snjeg krcka ispod đona nove čizme, ogoljena prsa se protive naletu smrznutog vazduha, neobrijano, podbulo lice, prkosi treveznosti očekivanog života. Opet ga gazim. Svijet tako mali i kristalno jasan, otvorio mi se kao dobra ruka, kratke partije pokera. Život, krupije, sve je milosrdniji, a ja naučih čak i da brojim karte, pa sam sve jači. Nema ni šefa u ovom kazinu da me prati na velikom ekranu, da snima moje usne,da skine nadobudnog gosta. Šefa nema jer ga ubiše.

Sjediš i blejiš
Na ulazu
Blejiš jer voliš
Sjediš jer si umoran
Al,eto drugima smetaš
Svi imaju savjete ,prijedloge i konstrukcije
Za tebe!
Svi imaju neke slike i vizije